Zatvor kod djece nije neuobičajena pojava, no što učiniti kada zbog opstepacije dijete razvije strah od odlaska na WC, odnosno strah od vršenja velike nužde?

Kako umiriti mališana i ohrabriti ga te kako se ponašati prema djetetu u situaciji kada mu je odlazak na zahod najveća noćna mora i što učiniti kako bismo problem riješili, upitali smo kliničku psihologinju i psihoterapeutkinju Senu Puhovski.

“Za početak važno je reći da je ovo vrlo specifično pitanje i da uzroci za zatvor pa onda i probleme koji se posljedično mogu javiti mogu biti različiti. Uvijek je, prije nego što reagiramo, važno znati koji je razlog zbog kojeg je do problema došlo (organski uzrok, traumatski događaj, problemi u obitelji, neki drugi događaj u životu djeteta) kako bi i naša reakcija bila što adekvatnija”, kaže Puhovski.

Ne umanjujte problem, ali ga ni ne potencirajte
Ukoliko nema organskog uzroka za zatvor, najvažnije je znati da situacija izbjegavanja odlaska na WC djetetu nije ugodna i da ono to ne radi namjerno kako bi naljutilo roditelja ili se inatilo.

“Koliko god se nama odraslima problem čino lako rješiv pa nerijetko kažemo djetetu: ‘Što je u tome strašno?’ ili ‘Što sad izvodiš do jučer je sve bilo normalno’, za dijete su to situacije koje često izazivaju bol (nakon nekoliko dana zatvora stolica je tvrda i vršenje nužde bolno), osjećaj krivnje i srama”, objašnjava psihologinja i naglašava koliko je važno posvijestiti tu činjenicu jer u suprotnom svojim ponašanjem možemo potencirati osjećaj srama i krivnje kod mališana.

 

“Razumljivo je da je to situacija koja i roditeljima i članovima obitelji predstavlja dodatnu životnu komplikaciju i frustraciju i baš zato roditeljima uvijek naglašavamo kako dijete to ne radi namjerno, iako ponekad to zaista ne izgleda tako”, kaže Puhovski, dodajući kako se zna dogoditi da roditelji i ostali odrasli u okolini djeteta, radi straha, zabrinutosti, a ponekad i ljutnje na dijete počnu neadekvatno reagirati – pogotovo ako problem traje duže vremena.

“Često to postane glavna i svakodnevna tema razgovora u obitelji pa o tome razgovaramo sa djetetom, tetama u vrtiću, susjedima, na telefon sa prijateljima i prijateljicama često komentirajući pred djetetom. Djeca su svega toga svjesna i za njih je takvo ponašanje odraslih samo potvrda kako se radi o velikom, velikom problemu”, naglašava psihologinja.

Kako pomoći djetetu da se riješi straha od vršenja velike nužde?
U ovakvim situacijama i ukoliko je organski uzrok problema isključen, preporučljivo je što manje pažnje pridavati situaciji, kaže psihologinja te navodi najvažnije korake koje treba poduzeti:

Ne tražiti stalno znakove na licu i u ponašanju djeteta, ne pitati prvo o tome kada vidimo dijete ili dođemo po njega u vrtić, ne razgovarati o tome svakodnevno.
“Dijete je i dalje dijete koje ima svoje teme, interese i potrebe, a koji nisu vezani uz strah od vršenja nužde i važno je da ga tako i tretiramo. Prema tome, odraslima se preporuča da oko ove situacije budu što mirniji, ako dijete i ode na WC, ne raditi od toga veliki događaj (pa čak ni silnim pohvalama i nagradama), najbolje bi bilo naprosto to ignorirati odnosno tretirati kao što odlaske na WC tretiramo i inače”, preporučuje Puhovski.

Ukoliko je dijete uznemireno važno je da mu roditelj jasno kaže kako zna da ono nije krivo za to što se događa i da to ne čini namjerno. Ohrabriti ga i umiriti pokazujući empatiju.
Važno je ne ispitivati dijete kontinuirano zbog čega se boji jer djeca nam najčešće ne mogu dati odgovor – ne zato što ne žele već zato što ga najčešće ne znaju verbalizirati ili ga naprosto ne znaju. Stalnim ispitivanjima dodatno ih frustriramo i možemo isprovocirati osjećaj krivnje i srama. Ako već ispitujemo dijete bolje je, primjerice, pitati: Ima li nešto s čime ti ja u ovoj situaciji mogu pomoći?
Ovakve situacije mogu zaista, iako se čine banalne, biti dugotrajne, isrpljujuće za dijete, ali i roditeljie i cijelu obitelj. “Ukoliko preporučamo roditeljima da budu mirni, potrebno je podržati ih u tome da budu mirni i iznutra jer mir je teško odglumiti i djeca to lako vide”,upozorava psihologinja.
Puhovski stoga preporučuje roditeljima da nađu onu vrstu podrške koje je njima potrebna da prevladaju situaciju npr. da imaju nekoga s kime će razgovarati o tome kako im je naporno ili teško bez da ih se osuđuje, da nađu rečenicu koja im može staviti stvar u perspektivu poput „On/ona to ne radi namjerno“ ili „Ovo je situacija koja je rješiva“, da se ponekad malo i maknu iz kuće i razgovaraju o drugim temama – odmaknu se od svega.

Ukoliko situacija traje dugo i nema pomaka, roditelji misle da rade sve što je u njihovoj moći, no dijete je i dalje ekstremno uznemireno, važno je obratiti se stručnjaku. zaključuje Senka Puhovski.

Pročitajte još:

Previše čistoće šteti našoj djeci – pustite ih da se isprljaju
Znate li kada je pravi trenutak za prvi djetetov posjet stomatologu?
Roditelji, pozor! Novo istraživanje otkrilo kako spriječiti alergije na hranu kod djece

Izvor:zivotistil.rtl.h

Pitali smo stručnjakinju kako pomoći djetetu koje zbog zatvora razvije strah od vršenja velike nužde