Mišja groznica javlja se svake godine, a simptomi su probavne smetnje, glavobolja, temperatura…

Mišja groznica “ili hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom (HGBS) virusna je bolest kojom se najčešće zarazimo u izravnom kontaktu sa glodavcima ili njihovim izlučevinama, odnosno udisanjem prašine ili aerosola koji sadrže uzročnike.

Za HGBS karakteristično je sezonsko pojavljivanje u vrhu dijela (od ranog proljeća do kasnih jeseni). Povoljni vremenski uslovi pogoduju porastu populacije prenosnika uzročnika ove bolesti. Čovjek je gotovo isključivo zaraza kada se nalazi na području gdje ima mišolikih glodavaca kao rezervoara virusa (prirodno žarišna zoonoza). U gradskoj sredini zaraza je vrlo rijetka. Bolest se ne prenosi sa čovjekom na čovjeka.

Simptomi mišje groznice
Nakon inkubacije koja najčešće traje tjedan dana do dva, bolest se manifestuje naglom pojavom povišene temperature, glavoboljom, probavnim smetnjama (bolovi u abdomenu, mučini, povratku), au težim slučajevima oštećenja bubrežnih funkcija pojave krvarenja po koži i sluznicama.

U Hrvatskoj se javljaju slučajevi oboljenja od HGBS-a svake godine. U godinama u kojima dolazi do pojave velikog broja glodavaca (tzv. „Mišje godine“) bilježi se i povećava broj oboljelih od hemoragijskih groznica s bubrežnim sindromom (npr. 2002., 2012., 2017. godina). Na području RH oboljenje od HGBS-a uzrokuje dvije vrste hantavirusa (Puumala i Dobrava), čiji su glavni rezervoari mali glodavci (riđa voluharica i žutogrli šumski miš).

Pod najvećim rizikom od zaraze su osobe koje rekreativno ili profesionalno u prirodi dolaze u izravan ili neizravan kontakt s malim glodavcima. Do zaraze može doći i u zatvorenim prostorima (podrumi, tavani, garaže) u kojima postoji aktivnost glodavaca.

Kako dolazi do zaraze?
Unošenjem uzročnika kroz usta putem nečistih ruku, kontaminirane hrane i pića
Udisanjem prašine onečišćene izlučevinama zaraženih životinja
Izravnim kontaktom putem oštećene kože ili sluznica
Ugrizom inficirane životinje
Nema prijenosa bolesti s čovjeka na čovjeka!

Da bi se smanjio rizik od zaraze potrebno se pridržavati jednostavnih mjera prevencije koje će naš boravak u prirodi učiniti manje rizičnim.

Preventivne mjere
Čuvati hranu, piće i osobne stvari od glodavaca (odjeću ne odlagati na tlu),
Održavati higijenu ruku (pranje ruku, korištenje alkoholnih dezinficijensa),
Izbjegavati izravan ili neizravan kontakt ruku s ustima (pušenje povećava rizik zaraze),
Ne piti vodu niti puniti boce iz šumskih izvora (koriste ih i glodavci),
Izbjegavati ležanje izravno na šumskom tlu (pogotovo blizu mjesta aktivnih rupa glodavaca),
Ne loviti ili dirati uginule šumske glodavce i druge životinje,
Plodove ubrane u prirodi dobro oprati prije upotrebe,
Ne ostavljati ostatke hrane niti druge otpatke u prirodi,
Otpatke odlagati u odgovarajuće vanjske spremnike za otpad,
Ne ostavljaju posebne stvari, alat, pribor nezaštićen na tlu (npr. Preko noći).
Važna je mjera sprječavanja ulaza glodavaca u stambene i gospodarske objekte. Ako je potrebno čišćenje objekata (tavan, šupa, garaža) u kojima je uočena prisutnost ili aktivnost glodavača, treba izbegavati postupke koji doprinose dizanju prašine (npr. Metenje). Prilikom čišćenja dobro je koristiti mokru krpu (kako biste izbjegli dizanje prašine) i klorni ili alkoholni dezinficijens!

Prilikom čišćenja takvog prostora savjetovanje se koristi zaštitnom opremom (rukavice, maske). Nakon obavljenog posla čišćenja ruku treba dobro oprati vodom i sapunom.

Izvor: http: //ordinacija.vecernji.hr

About the author

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *